Life Stories

Moraš I Na Sebe Da Misliš!

29/05/2022

Oznake:, , , , , , , , , , ,

Moraš I Na Sebe Da Misliš Sestra mi je prije neki dan rekla da sam „predobra“. Jedno divno dijete mi je uputilo riječi: „Teta Vesna, Vi ste ludi koliko ste dobri!“ A onda je došla i majka…

Bilo je puno ljubavi, ali i prijekora u njenom glasu kada mi je rekla: „Ti moraš na sebe da misliš, nemoj da se sekiram. Nemaš ti više 20. Ne možeš toliko da radiš, dijete drago. I ne možeš da spasiš cijeli svijet. Pa pogledaj samo koliko ti imaš problema i izazova u životu, a ti se cijela dala drugima. Ko će tebi da pomogne? Ja se tebi divim. Nikad mi neće biti jasno kako sve stižeš, od čega si ti?!“

Pustila sam je da završi izlaganje, jer majke ne možeš da prekidaš, one kad naume nešto da ti kažu, onda samo možeš da podigneš bijelu zastavu. Razgovarale smo telefonom, pa nije mogla da vidi osmijeh na mom licu… Samo sam joj kratko rekla da volim i ja nju, nije mi bilo svejedno, zamislila sam se…

Moraš i na sebe da misliš!

Moraš I Na Sebe Da Misliš!

Život Je Kao Škola, Samo Malo Drugačiji

Dugo sam te večeri pred spavanje razmišljala o njenim riječima i shvatila da mi stvarno nije lako. Ali kome na ovom svijetu jeste? Ponekad se osjećam kao dijete u školi sa zadacima koje ne možeš da riješiš po zadatoj formuli ili nekoj logici. Škola nam je svojevremeno padala teško, najveći izazov su nam bili oni kompleksniji zadaci za koje si morao malo dublje da uđeš u suštinu. Tako je i u životu. Samo za naše životne zadatke koji svaki dan postaju sve kompleksniji, nema formula, nekoliko načina na koje možeš da ih riješiš ili gotovih rješenja. Ma škola je, čak i ona najteža bila sitnica.

Ovdje učiš svaki dan i samo ako se naoružaš onim najljepšim mogućim ljudskim osobinama i kvalitetom, imaš šanse da zaspiš malo mirniji i da se budiš srećniji. I nema tu neke pomoći. Čuj, ko će meni da pomogne?! Pa ja pomoć već imam. Možda se ne mjeri količinom novca, kvadratima životnog prostora, položajem, moći, ali ta pomoć je na svakom koraku. Koliko bih samo bila sebična i nezahvalna prema ljudima kojima sam okružena, kada te pomoći ne bih bila svjesna.

Moraš I Na Sebe Da Misliš!

Naša Najveća Pomoć Su Ljudi Koji Čine Razliku

Moja najveća pomoć su osmijesi na ljudskim licima, zadovoljstvo zbog ljudskog umijeća da se ovlada sobom, zbog nade da na ovom svijetu može biti dobrih ljudi, čak iako je sve manje dobra. Valjda tada svaka misija ima još veći značaj, svaki čovjek koga sretneš veće je bogatstvo, a ljudska sreća i zadovoljstvo nemaju cijenu.

Kad čovjek u vremenima bolesti, ratova, mržnje i neslaganja, sretne nekoga ko je u stanju da te ozdravi, izmiri, voli, da se slaže s tobom, ima li veće sreće… Tada, srazmjerno tom dobru, raste i naša snaga, kao da postaješ bolji i shvataš da su dvije tvoje ruke tu da svakog dana daju kako bi mogle da prime.

Moraš I Na Sebe Da Misliš!

Treba Eliminisati Strah I Prigrliti Dobrotu

Ljudi se često plaše da će, budu li drugima davali, ostati za nešto uskraćeni, da će im nečega biti nedovoljno. Razmišljajući tako o majčinim riječima, shvatila sam da sam najmanje imala i najmanje bila srećna kad sam se bojala. Čim eliminišeš strah, što nije lak zadatak, kao da manje imaš da izgubiš, a Bog ti daje više. Interesantno je da ti uglavnom daje više razloga da budeš bolji u svakom smislu.

A ti biraš da li ćeš to biti… Misleći kako se tebe ništa ne pita. A pita nas se i to u svakom mogućem trenutku. Čak i najsitnije naše odluke, naizgled beznačajne, toliko su važne za našu budućnost, samo je pitanje koliko su dobre. Pitanje je i koliko smo to mi…

Desi se da se čovjek ponekad daje i nađe pri ruci i onima koji toga nisu ili ne žele da budu svjesni, desi se i da pojedini to nisu zaslužili, dogodi se da ti učine i nažao, ali ništa…i to je prilika da vidiš koliko si kao čovjek porastao… Zato sam zahvalna svima koji su me kao čovjeka testirali, ludom i predobrom nazvali, zahvalna sam i majci jer me je natjerala da se dobro zamislim i shvatim šta mi je potrebno.

Moraš I Na Sebe Da Misliš!

Šta Nam Je Potrebno?

Svima nama je potrebno da mislimo na sebe, da se zdravije hranimo, da koji sat duže odspavamo, s vremena na vrijeme isključimo uređaje, kako bismo umjesto njih komunicirali sa „živim“ ljudima. Treba nam ponekad i da se osamimo, sredimo misli, prošetamo, čitamo. Takođe nam je važno da sebe nekad stavimo na prvo mjesto, posebno kada su u pitanju poslovi koji mogu pričekati. Treba nam da osjetimo kad je organizam umoran i da mu podarimo trenutke odmora i regeneracije.

Ali nas ni u jednom trenutku to ne smije udaljiti od namjere da budemo ljudi, dobri ljudi, nadajući se da će nas svakim danom biti sve više. Kažu da širenjem dobrote, možemo biti mirni i sigurni da ona od nas nikad neće otići. Tako je i sa ljubavlju…

Zato, ne zaboravimo da moramo da mislimo na sebe, ali i na svijet oko sebe, ne zaboravljajući čak ni u snu kolika je radost dobra i koliku ono moć ima…

Ukoliko ti se dopao tekst, podijeli ga sa prijateljima i (…naravno…) sačuvaj ga za kasnije 🙂

Moraš i na sebe da misliš!

Pročitaj i moj tekst https://zenazna.rs/svjetlost-je-nasa-sustina-i-nas-kljuc/

0 likes

Author

Vesna

Your email address will not be published.